Tesko vrijeme i borba za opstanak mnoge je ljude „natjerala“ da se bave raznim zanimanjima, za koja su do jucer mislili da nece ni znati, ni imati koristi od njih. Postala je prava „umjetnost“ prezivjeti sa porodicom danas, pogotovo ako se bavis samo nekim hobijem i tako zaradjujes za porodicu. Jedan od takvih sam i ja, 36- godisnji, nezaposleni Ivica Tuka iz fojnickog naselja Luzine. Zivim sa suprugom Slavkom i dvoje malodobne djece, Angelom (7) i Ilijom (5) godina, te tesko oboljelim bratom Gijom koji je umirovljenik. Mislim da je moja zanimljivost u tome sto imam vise hobija, od kojih donekle i prezivljavam. Veliki sam majstor, moze se reci i umjetnik u stavljanju drvenih ljestava u staklene boce, kao suvenire. Kako sam dosao do takve ideje uopce? Od jednog velikog prijatelja , Ante Strbca iz Nove Bile, sam dobivao takve boce. Prodavao sam ih i tako pomalo zaradjivao. Nakon smrti mog prijatelja. odlucio sam i sam da se oprobam u toj majstoriji. Mucio sam se danima, ali na kraju se trud isplatio, uspio sam! Sada to uradim za otprilike jedan dan. Sto se tice materijala, najbolja je jelovina i meko drvece. Prva boca koju sam ja licno napravio „otisla“ je za Australiju. Boce poklanjam i prodajem , a cijena je zavisna od slova i trazenog dizajna. Sto se tice natpisa u bocama, mislim da su zanimljivi.....poruke...aforizmi....sale...imena i prezimena raznih osoba...nazivi firmi i sl. Nema ljepila, eksera i hemije, sve je prirodno. Sastavljam ljestve drvenim klinovima. U boce sa stavljenim ljestvama na kojima je trazeni dizajn, naspem vodu i nakon nekoliko promijenjenih voda u boci, sipam rakiju....sljivovicu, kruskovacu ili jabukovacu. Sadrzaj zavisi od dizajna na ljestvama ili zelje kupca. Moje suvenire nosili su i kupovali poznate licnosti, sportisti i svi koji su svjesni kolicine truda i ljubavi koju je potrebno uloziti da bi se dobio krajnji proizvod.
Veliki sam ljubitelj i voca. Vjerujem samo u domace sadnice, vjestacko me ne zanima i znam da nije dobro. Tokom sezone otkupim na podrucju opcine Fojnica i 30-50 tona raznog voca, ali najvise jabuke i kruske. Od toga pravim razne dzemove, marmelade, sokove ali i rakiju...domacu i cistu. Vjerujem u voce jer me ono odrzalo u zivotu i donekle diglo na noge. Nabavljam sadnice iz raznih dijelova opcine Fojnica i sadim ih i kalemim kod sebe u vocnjaku. Pecem kvalitetnu rakiju od voca, a u sali znam reci kako spajam i razdvajam ljestve u boci, a sa rakijom sam znao spojiti neke bracne parove. Jos mi nije poznato da se neko od bracnih parova rastavio, ako su konzumirali moju rakiju.
Vjerujem da, nabavljajuci moj suvenir u kojem je skupljeno vise mojih hobija, ljudi pokazuju kako znaju cijeniti rucni rad, ljepotu prirode, njeno ocuvanje i naravno, znaju uzivati u dobroj kapljici ili gutljaju hladne, bistre, ciste fojnicke vode.